Vitez propuštenih prilika
četvrtak, 15.03.2007.
izostanak sa bloga
|
Pozdrav prilično dugo me nije bilo ovdje na blogu. Razloge tome treba tražiti vjerojatno u činjenici da sam se uljuljao u taj neki ritam života, koji sam netom prije nego sam se uljuljao prihvatio. Sad je već prošlo nešto vremena i slobodan sam reći da mi taj ritam ne odgovara - očigledno. Zapravo, nevjerojatno mi je da čovjek u mojim godinama gubi i dalje vrijeme u traženju svog sklada, svoje sreće. Takav period je obično vezan uz nekakav pubertet, eventualno post pubertet. Ja imam 35 godina, imam posao ( tu neću detaljizirati ), imam familiju, imam stan, auto, imam muziku koja me ispunjava na onoj kreativnoj strani Ali opet - sve mi izgleda kao da nemam sebe Još uvijek je u meni bunt, još uvijek je u meni nemir... Neznam da li je to normalno, da li i drugi moji vršnjaci imaju sličnih problema i unutarnjih previranja. A i ne zanima me zapravo - jer ovdje ipak sad pričamo o meni. Velik teret je baš u tome što sam idealist i nikako da postanem materijalist, bar onoliko koliko je to opće prihvaćeno - normalno ljudima oko mene. I trenutačno se opet nalazim u fazi nezadovoljstva, traženja novog posla, traženja novog izražaja. Očito za mene vrijedi ono što sam već prepoznao prije nadjenuvši ime blogu - vitez propuštenih prilika. Dobro, ne treba se fokusirati na propuštene prilike, jer to je samo kopiranje Ljermontova, nego na ovo vitez. Svi znamo da više nama viteštva, da svi žive samo u okvirima onog što im je netko ili nešto nametnulo. Svi nalaze sreću isključivo u materijalnom, pritom potpuno zapostavljaju postojanje ideje, kao neke odrednice ljudskog bića, nećeg što nas opisuje i čini individuom Čak i oni koji sve imaju u tom prokletom materijalnom smislu, kad-tad će spoznati da su prazni po pitanju ideje. Možda moj put nije ispravan, možda je većini neprihvatljiv - ali to je moj put i slijedit ću ga i dalje dok god sam živ. Možda i umrem u traženju tog svog svetog grala, možda ga nikad ne nađem. Ali, ja i dalje tražim Ovih dana me ništa ne pitajte - ono što vam imam za reći sami ćete saznati |
- 12:20 - Komentari (3) - Isprintaj - #
četvrtak, 01.03.2007.
imati ili biti
|
Baš smo se jučer u birtiji dtakli nekih tema koje su me ponukale na ovaj naslov. Vječito filozofsko pitanje Da li je danas važnije imati ili biti? Hm, ako možemo reći da nekaj imamo, da li to znaći da mi i jesmo. Naravno, i to ovisi o kriteriju prema kojem se gleda. Činjenica je da danas oni koji imaju su na boljoj startnoj poziciji od onih koji nemaju, jer jedini kriterij danas je brže, bolje, više. Da li je to objektivni kriterij? Ne slažem se Nažalost danas je u zapadnim civilizacijama ( uz časne iznimke ), kao sve više i u Hrvatskoj. Jedini kriterij danas i ono na što ljudi potroše najveći dio svojeg dana, života - je kako imati, što više, i kad imaš i previše, opet ide još dalje. I naravno, ljudima ostaje sve manje vremena da se posvete onom - biti Gajio sam nade da ovaj prkosni, nepokorivi, zajeban balkanski živalj neće dozvoliti da ih pokori American way of life. Nažalost, ako pogledam oko sebe, vidim da je to tako Popustili smo I sve više popuštamo I na kraju - postat ćemo ko i oni Da li ste spremni posvetiti cijeli svoj život i većinu svog vremena - nečijoj koristi, nečijem kapitalu, da bi neko imao. Koliko bi tražili para za to? Vidimo da su već i neke naše firme uvele one američke gluposti - u sklopu firme teretane, vrtići, tuševi, kreveti - ma sve samo da bi radnik što više vremena provodio u firmi I onda se još broji i kalkulira svaki prazan hod, kako povećati efektivu, kako uzeti još para Postajemo strojevi, roboti Imamo ali nismo |
- 16:47 - Komentari (2) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 22.01.2007.
Turbulencija
|
Ne nalazim bolju riječ za opisati ono što se trenutačno dešava oko mene - turbulencija Sve je nekako nemirno, konfuzno, nejasno.... Za razliku od nekih prijašnjih osjećaja koji su me morili, sad sam ja znatno stabilniji. Jedino što sad padam pod utjecaje nemirne okoline, a to bi moglo i u meni stvorit dodatni nemir. No, to ne znači da bježim od ičega ili ikoga - niti sam ikad bježao Ko što bi Beatlesi rekli - Let it be...ma kako god bilo Raduje me činjenica da se ono što je meni najvažnije, muzika kreče u nekom pozitivnijem smjeru. Ono malodušje vezano uz muziku koje je obilježilo cijelu 2006, sad se konačno okreče u mojem smjeru. Siguran sam da će ovaj put uroditi plodom Ne mogu još uvijek reći da je nastupilo neko razdoblje stabilnosti i mira kod mene, ali postoje neki pomaci. Ima loših i dobrih strana.Najlošija je upravo taj nemir, traženje. Dobra vijest je da mi se vračaju neki ljudi na koje sam već skoro zaboravio, a bili su mi ( i još su mi ) jako dragi. Ipak je to nešto što me bar na tren može učiniti sretnijim, sigurnijim Turbulencija uopće nije loš osjećaj... |
- 16:20 - Komentari (1) - Isprintaj - #
četvrtak, 18.01.2007.
Metrosexualac
|
Nevjerojatno, ali desilo se ono što nisam mislio da će se ikad desit - ne njemu Metrosexualac me iznenadio, ma koliko god to bilo mučno i teško za izreći - pozitivno To je to , napravio je reviziju svog života, ono o čemu sam već nekoliko puta pisao. Vrlo jednostavna stvar. Sjedneš sam sa sobom, prisjetiš se onog što si nekad bio, onog što čini samog tebe, zapitaš se da li ti pokoja od tih stvari više išta znači. Nakon tog razmišljanja, prisjećanja, sjedneš pred ogledalo i pokušaša naiskrenije vidjet gdje si sad, tj kamo te je odveo život, da li si zadovoljan sa onim što radiš, da li si zadovoljan sa onim što si dosad stvorio. Pa onda još uključiš u to iljude koji te okružuju; prijatelje, kolege, bračnog ili emotivnog partnera - i vidiš gdje si. Bitno je samo da imaš dovoljno hrabrosti prije svega prema samom sebi, priznaš svaki svoj kompromis. To se desilo i njemu - i drago mi je da je na taj način počeo razmišljati. To je još jedan dokaz da nas ima još. Nisam ja jedini vitez. U ovom slučaju Metrosexualac je pokazao i veću hrabrost od mene samog i na tome mu zavidim i skidam kapu. Čovjek je odlučio bit sretan, i spreman je preuzeti odgovornost za sve moguće posljedice. To sad znam, jer sam to vidio u njegovom pogledu. On unatoč emocionalnoj konfuziji, mučnini radi cijele situacije i straha od toga što će biti - vrlo dobro zna što želi. Nije ni čudo. Imao je stvarno dug period sa samim sobom. I progovorio je o stvarima koje sam mu cijelo vrijeme kroz život zamjerao. Dokazao je da sam bio u pravu. On je pristao na kompromis, gadan kompromis. Nešto što ja nebi izdržao ni 10 minuta - a on je izdržao 10 godina. Brak je kompromis, i Bog mu je svjedok da je on stvarno bio spreman na kompromis i da je tako živio. Sve to je on radio "radi nas", u želji da mu veza uspije, jer mu je bilo stalo. S druge strane, po mojem mišljenju nije dobio natrag niti 5% onog što je dao. I sad je došlo na naplatu. Nije više mogao Shvatio je da će tako propasti Nije bio sretan Uz sve što mu je ta veza "uzela" u svakom trenutku je imao samo jedan ispušni ventil, kojeg možda nij e bio ni svjestan cijelo vrijeme. Ali to je ostalo još zadnje utočište njegova identiteta. Kad je vidio da mu i to bježi izvan kontrole, zapitao se. Čak moram priznat da sam se u jednom trenutku, kad se očito i on dvoumio da li popustiti pritisku ili ne, ozbiljno zabrinuo za njega. Da je popustio, vrlo vjerovatno bi se uvrstio među valjda 80 posto "pravednika" koji nikad ne povuku taj potez, ali zato posvete svoj život nekom drugom bjegu, poput alkohola , tableta, droge.... Većina razvoda ima kao razlog rastave podijeljenu odgovornost. Ne mora bit pola-pola, ali uvijek ona druga strana ima krivnje bar u nekom postotku. Kod Metrosexualca nema - on je 100% u pravu Ne zato jer je on moj prijatelj, nego zato jer je to tako Ako par ima npr različito vjersko uvjerenje - kompromis je da jednom idemo u njegovu crkvu a drugi put u njenu. Problem je što je on stalno išao u njenu crkvu, a ona je kroz godine sve rijeđe posjećivala njegovu. I ne samo to, nego je tražila da i on ide isključivo u njenu. Haha, a to se već zove pokrštavanje... Metrosexualče - još jednom moj naklon na hrabrosti Dajem ti i dat ću ti svu podršku u bilo kojem smislu A tvoja hrabrost inicirat će i moju - to ne znaći da i ja priželjkujem tvoju sudbinu i da ću i ja tako odlučiti Ali obećajem da ću bit hrabar |
- 10:31 - Komentari (3) - Isprintaj - #
srijeda, 03.01.2007.
Nova godina
|
Ako se po jutru poznaje dan, tj ako će cijela godina bit onakva kako je počela ova 2007 - onda će to biti jedna dosadna i naporna godina. Bar za mene Doček je bio klasika, ništa posebno. Malo cuge, malo društva - ali opet preuštogljeno za mene Vjerojatno zato jer sam je proveo sa ljudima mojih godina, frendovima iz srednje škole koje nisam vidio 100 godina. I naravno, prvih par sati proteklo je u normalnom ispitivanju jedni drugih, kaj ima novo, di se radi, kaj se radi - ma klasika I čim je prestao taj period ispipavanja, nije mi trebalo dugo da shvatim da to nije moj svijet. To su uglavnom ljudi koji su se već davno predali rutini života, ljudi koji nisu izašli van ko zna koliko dugo - i to se i vidi Istina je da su to ljudi moje generacije, s kojima sam proveo neke nezaboravne dane i zgode Ali više to nije to - uostalom, normalno je da se čovjek mijenja Jedino je sad pitanje da li su se oni promijenili ili ja Ako gledamo banalno, ja se nisam promijenio. Oni su se promijenili onako kako je trebalo, po PS-u. Njihov život kreče se na relaciji poso - kuća - ...bez birtije Nemojte mislit da sad osuđujem ili prezirem njihov život. Nije tako - samo konstatiram I znam da se ja još dugo neću ufurat u njihov film Bar ne ove, 2007 godine A kad se ipak ufuram u taj film, onda znam da sam ostario Nije da se bojim starosti, ali nikad se ne predajem bez borbe Pa neću ni u 2007 - moj |
- 15:21 - Komentari (1) - Isprintaj - #
srijeda, 27.12.2006.
SRETNA VAM NOVA BLOGERI
|
SRETNA VAM NOVA BLOGERI |
- 15:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 20.12.2006.
Još malo...
|
Još malo i dolazi dugo očekivani odmor. Radim u kontinuitetu od 17.7. bez slobodnog dana, bolovanja...stvarno sam na izmaku snaga. Još ovi dani ludila koje imam u protekla dva tjedna... Nadam se da će što prije doći taj očekivani smiraj - još samo par dana. Naravno, to ne znači da sam slobodan neznam koliko - ali sve što mi treba je par dana u kontinuitetu, ništa drugo. To slobodno vrijeme iskoristit ću definitivno osim na najdraže i na samog sebe - razmišljanju o svemu, analizi godine, inventuri... A možda se konačno i provedem - inaće samo radim, čak i kad sam negdje vani, ja opet radim, fuj... Ako se ne čujemo prije - Sretan vam Božić i nek vam bude sretna i ova neizvjesna, nova godina. Pišite, provodite se, radite... Radite sve ono kaj morate, a prije svega ono što volite - budite sretni Nadam se da ću i ja u tom smjeru...konačno |
- 09:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #
utorak, 19.12.2006.
Kaos
|
Ovi dani se po meni nemogu zvati nikako drugačije nego kaos - na poslu je totalna gužva, jer je 12.mjesec Paralelno sa poslom, sviram svaki dan. Jedno vrijeme mi je bio slab intenzitet svirki, o čemu sam pisao. A sad su malo pretjerale No to je tako - na ovim prostorima ionako nema sredine, pa zašto joj onda težiti Eto, nadam se samo da će još ovih par luđačkih dana proči, što manje taknuti moje zdravlje ( jer sam kronično umoran ) i onda par dana uživanja. Nažalost, nakon toga sve opet ispočetka Dobra strana ovih prelaza iz godine u godinu po meni je taj što možemo kao i firme revidirati svoje poslovanje, napraviti inventuru i krenuti svjež, otpočetka. Naravno, treba pokriti sve minuse ili ih bar identificirati i gledati da ubuduće radimo bez njih. Taj dio priče čeka me, ali kad malo odahnem od posla, jer sad nemam vremena za sebe A kad nemam vremena za sebe, postajem nervozan.... |
- 11:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 15.12.2006.
Kompromis
|
Evo i mene konačno sa temom LJUBAV Naravno, neću pisati o tome koliko i da li nekog volim ili ona mene, da li me ostavila ili ja nju i slične gluposti Tema je - da li u ljubavi treba biti kompromisa? S jedne strane, za mene je ljubav nešto najuzvišenije, najvažnije, smisao života. Zapravo, ukoliko nemamo ljubavi, bez obzira na uspješnost u ostalim segmentima života, bit ćemo nesretni. S druge strane, kompromis je za mene jedan vrlo negativan pojam. Mrzim kompromis u bilo čemu i u pravilu ne pristajem na njega. Naravno da mogu pristati privremeno, silom prilika, ali samo dok ne pronađem način da mu pobjegnem. Tad obično izlčazim iz kompromisa kao pobjednik, sa zadovoljnim osmjehom na licu. Pa kako onda povezati ta dva po meni suprotna pojma. Narod kaže: brak je kompromis, ljubav je kompromis. Meni to baš nije jasno. Da bi mogao voljeti i biti voljen potrebno je biti slobodan, neopterećen, svijestan - a kako biti takav ako moraš pristajati na kompromis? Najčešći odgovor je - pa zato jer ga ( nju ) volim. Pa kako ga ( nju ) možeš voljeti ako si pristao na kompromis? Znaći to već nije nešto od srca, slobodno, nego neko više ili manje odstupanje od onog što ti zapravo voliš.Meni to nije logično... Zapravo, mislim da u ljubavi ne može i nesmije bit kompromisa. Nažalost mnogi od nas nikad u životu ni ne dožive pravu ljubav, i to baš zato jer su stalno u nekoj potrazi. I onda čim nađu nekog za kog misle da bi mogao biti onaj pravi - odmah pristanu na neki kompromis. Kod nekih je kompromitacija veća, kod nekih manja, ali opet je to kompromis. Možda je zapravo i to pravi razlog zbog kojeg nikad ni ne pronađu ljubav? Možda je baš u tome greška? No compromise..... |
- 16:17 - Komentari (2) - Isprintaj - #
nedjelja, 03.12.2006.
Hrvatska farsa
|
.hahaha... Zapravo i nije smiješno ali kaj drugo nego se smijat - glupo je da plačemo Dakle, postavimo se u poziciju djeteta od 13, 14 g koje je već dovoljno svijesno da percipira stvari koje se zbivaju oko njega, bez ikakvog opterećenja prošlošću ili idealima ( osim ako ih starci nisu već stigli zatrovati ). E sad, uzmimo da to dijete ima priliku pročitati bilo koje dnevne novine, ili vijesti ili već nešto. Da sad izbanaliziramo do kraja - tipa optuže za ubojstvo i pritvore - to je normalno u cijelom svijetu. Tip štrajka glađu, ustrajan je u tome - dođe do te granice da mu bude ugroženo zdrastveno stanje. I sad nastupa pravna država - oni ga puste i odbace optužbe jer je tip bio na rubu sa zdravljem. Super, pa mogli bi i mi probat. Uz to stalno čitaju o raznim sličnim slučajevima pravne država - npr osude ljude radi organiziranog kriminala, svi znaju da to oni jesu - i na kraju ih puste radi nedostatka dokaza čitaj zato da bi zaštitili sebe same ). i šta da sad dijete zaključi - u ovoj državi najbolje je bit kriminalac - oni uvijek prođu dobro; imaju svojih uspona i padova, ali nikad im na fali para. Uostalom, pa pogledaj starce od tog djeteta - rade od jutra do mraka i onda se još u slobodno vrijeme svađaju, prvenstveno zato što ne mogu tim novcem pokriti osnovne troškove života. Jebeš takav život.... Svi smo mi Glavaš....... |
- 21:15 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Ovo je dnevnička ispovijest jednog Viteza, koji ima nesreću što živi u doba u kojem nema niti zmajeva , niti vitezova, niti ljubavi, niti čovječnosti. Jednostavno, priznali mi to ili ne, sve se svodi na jedno - NOVAC. Puno novaca Mail za privat kontakt vitezzg@net.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||